Danas se navršava 55 godina od održavanja Međunarodne konvencije o zaštiti umjetnika interpretatora i izvođača, proizvođača fonograma i ustanova za radio-difuziju (u daljem tekstu: Međunarodna konvencija).
Međunarodna konvencija, poznata kao Rimska konvencija, po gradu u kojemu je usvojena 1961. godine, prvi je multilateralni međunarodni ugovor o srodnim pravima, tj. o pravima izvođača, proizvođača zvučnih snimki i organizacija za radiodifuziju za njihove izvedbe, odnosno snimke.
Konferencija, koju su zajedno sazvale Međunarodna organizacija rada, Organizacija ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu i Međunarodna unija za zaštitu književnih i umjetničkih djela, a u cilju usvajanja Međunarodne konvencije, održana je, na poziv italijanske vlade, u Rimu od 10. do 26. X 1961. pod predsedništvom G. T. Atentolfia (Italija)
Mogu joj pristupiti sve države vezane odredbama Bernske ili Univerzalne konvencije. U skladu s odredbama Rimske konvencije zaštita srodnih prava ne utječe na autorska prava niti ih može mijenjati. Kao i Bernska konvencija, ona jamči nacionalni tretman,tj. stranim državljanima osigurava se jednak tretman kao vlastitim državljanima. Oznaka „h“ i godina prve objave snimke (fonogramska godina) na zvučnim snimkama znače da je snimka međunarodno zaštićena
Predsjedništvo BiH je na 42. sjednici, održanoj 16.07.2008. donijelo odluku O ratifikaciji međunarodne konvencije o zaštiti umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i radio-difuznih organizacija.
